a sada malo info o njima.
siriski hrcak je poreklom iz sirije
Također danas postoji mnogo različitih boja i vrsta njihove dlake, npr. dugodlaki hrčak, sirijski hrčak bez dlake, crni hrčak i obični sirijski hrčak. Sirijski hrčak je najpopularnija vrsta hrčka za držanje kao kućnog ljubimca. Ima mnoge predispozicije koje se sviđaju kupcima. Sirijski hrčak vrlo je zahvalan kućni ljubimac zato što mu je veličina vrlo mala, otprilike 15 do 18 cm. Ima kratak rep (samo oko 8 mm) i što je vrlo važno ne smrdi. Vrlo je pogodan za ljude koji imaju malu djecu, jer su vrlo umiljati i nisu nasrtljivi. Postoji još par razloga zašto ih ljudi vole držati, jedan od tih razloga je cijena koja je vrlo povoljna, drugi razlog zašto ih ljudi vole je način njihovog održavanja koji ne traži puno, treći razlog je vrlo laka ishrana koju mogu primjenjivati čak i djeca. Za razliku od nekih egzotičnih životinja poput iguane ili njima sličnih, sirijski hrčci žive vrlo kratko. Životni vijek jednog hrčka je odprilike 2 - 2,5 godine. No nerijetko dožive i 3, 4 pa čak i više godina. Sirijski hrčak je većinom noćna životinja, što znači da će prek dana spavati, a noću biti vrlo aktivan. Sirijske hrčke možemo držati u paru, ali ako su iste starosti ili ako ih uzmemo iz istog legla, u protivnom doći će do tuče u kojoj hrčci mogu biti ozljeđeni.
ruski hrcak
Bijeli ruski hrčak (Phodopus sungorus) je vrsta hrčka iz roda Phodopus.
Porijeklo vuče iz istočnog Kazahstana i sjeverozapadne Rusije.
Vrlo su čiste životinje te vole čistiti svoje krzno. To ih vrlo često dođe glave jer ih love zbog krzna. Prosječni životni vijek im je 1½ do 2 godine. Narastu 8 do 10 cm. Vrlo rijetko se prodaju kao kućni ljubimci u trgovinama kućnih ljubimcima. Bijeli ruski hrčci kojima bi ruski patuljasti hrčak mogao biti predak ne smiju jesti hranu koja sadrži monosaharide, zbog opasnosti od diabetesa mellitusa.
Poznat je po zanimljivosti po kojoj je čak i dobio ime, a to je da tijekom zime njegovo krzno poprimi bijelu boju.
kineski hrcak
Kineski hrčci su jako čiste životinje i mnogo vremena provode čisteći se i uređujući svoju dlaku. Ženka nosi 14-22 dana i ima 1 - 8 mladih, a ponekad čak 14. Nakon okota hrani mlade još oko 2 tjedna. 10 dana nakon okota mladi progledaju, te počnu dobivati dlaku, a nakon 6 tjedana postaju potpuno spolno zreli i spremni na parenje. Životni vijek kineskih hrčaka iznosi 2 - 3 godine.
Kineski hrčak je velik 8 - 10 cm. Mladunac teži svega 2 - 3 grama, a odrasli kineski hrčak 50 - 75 grama. Gestacija traje 18 - 21 dana. Na prednjim nogama ima 5 prstiju (palac se skoro ne vidi), a na stražnjim također 5.
U razdoblju kad se tek okote, sve do kraja 2. tjedna nakon okota, kavez se ne smije čistiti i jedini doticaj s njime smije se dogoditi samo kad se stavlja hrana za majku ili mijenja voda. Tijekom tog ranjivog razdoblja ni mladunci ni majka ne smiju doći u doticaj s čovjekom, jer je gotovo sigurna reakcija majke ubojstvo svoje novorođenčadi.
Međutim, muške i ženske mlade treba odvojiti u dva različita kaveza već sa oko 3 tjedna, budući da neki mladunci sazrijevaju ranije, osobito mužjaci, pa mogu začeti novo leglo s prerano razvijenom mladom ženkom ili čak vlastitom majkom, a moguće je i da otac dobije novo leglo sa svojim kćerima. To je pogotovo riskantno budući da je ženka u tom razdoblju i sama još mladunac, i nije potpuno razvijena, ni fizički ni psihički za svoje vlastite mladunce, pa može uginuti tijekom trudnoće, ili pak prerano okotiti mladunce, a onda su legla izrazito mala i često se dogodi da bi ih ženka pojela. Kao mladi, kineski hrčci su malo nervozne životinje, no kad odrastu, dolazi do izražaja njihov smiren i umiljat karakter, pa su vrlo omiljeni kućni ljubimci. Ističe se njihova zaigranost i veselost kad navečer izvire iz svojih spavališta i počnu trčati po kavezu.
sibirski hrcak
Sibirski hrčci veoma se teško nalaze u domaćim prodavnicama kućnih ljubimaca, iako postaju sve popularniji među Beograđanima. Mnogi se odlučuju za uzgajanje ovih malih ovih glodara, poznatih i kao Beli ruski hrčci, baš zbog neobične osobine da tokom zime njihovo krzno skoro potpuno - pobeli.
Uzgajivanje ove vrste najbolje je početi kada imaju između četiri i osam nedelja. Veličine su oko 10 centimetara, a nazivaju se patuljasti pošto su daleko manji od svog popularnog rođaka - Sirijskog hrčka. Potrebno im je obezbediti odgovarajući kavez napravljen od metala ili plastike, i voditi računa o zalihama hrane i vode.
- Briga oko ove vrste nije toliko težak posao - kaže Miloš Martinović, jedan od uzgajivača ruskih hrčaka u Beogradu. - Imam mužjaka i ženku koji se dobro slažu, i sada imam već drugi okot. Problem je samo što kad se mladunci tek rode, mužjak ima "običaj" da jede male, pa sam morao da ga odvojim u zaseban kavez. Veoma su pitomi, i često ih puštam da trčkaraju okolo.
Uvek treba voditi računa da ima hrane i vode, da mu je njuškica suva (ukoliko je vlažna može biti bolestan), refleksi treba da su mu dobri, a
ove životinjice su umiljate tako da ne bi trebalo da se boje maženja, premeštanja i uzimanja u ruku.
Mnogi se odlučuju baš za njihovo uzgajanje zbog neobične osobine da kada dani pred zimu počinu da se skraćuju, njihovo sivo-mrko krzno počinje da beli. Tu osobinu, ovi ljubimci razvili su kako bi se lakše sakrili u snegu od grabljivica tokom zimskih meseci. Krzno im je meko i često ga peru, a iako je najčešće sivkaste boje, mogu biti i crni. Žive oko 2 godine, i imaju karakterističnu crnu traku na leđima, pufnaste nožice i rep koji je toliko mali da kada sednu se i ne vidi.